Samoregulacija učenja je jedan od ključnih faktora uspešnog obrazovnog procesa, posebno u savremenom nastavnom okruženju, koje sve više uključuje digitalne i interaktivne pristupe. To je proces, u kome pojedinci planiraju, prate i vrednuju svoje nastavne strategije i ponašanje, kako bi postigli postavljene ciljeve. Teorijski temelji samoregulacije učenja, kako ih navodi B. J. Zimmerman, uključuju kognitivne, metakognitivne i motivacijske komponente, koje zajedno omogućavaju efikasno samostalno učenje.
Na Fakultetu DOBA smo u okviru predmeta Uvod u pedagošku psihologiju, na dodiplomskom visokoškolskom programu Primenjena psihologija istraživali efikasne strategije za podsticanje studenata na poboljšanje dostignuća u učenju i razvoju veština samoregulacije. Istraživanje, koje je sprovedeno među 97 studenata u školskoj godini 2022/23. koji su se obrazovali na daljinu, je naglasilo značaj podsticanja samosvesti, refleksije i dobijanja povratnih informacija u procesu učenja.
Značaj praktičnih aktivnosti za razvoj samoregulacije
Studenti su na predmetu učestvovali u aktivnostima koje su uključivale analizu video snimaka njihovih timskih susreta. Te aktivnosti su im omogućile prepoznavanje jakih i slabih tačaka u njihovoj saradnji i podsticale samosvest i aktivno učenje kroz refleksiju. Pored toga su studenti kroz pismene zadatke i refleksivne dnevnike ocenjivali svoj rad, identifikovali svoje prednosti i slabosti i razmišljali o mogućnostima poboljšanja. Mentorova povratna informacija je igrala ključnu ulogu u pomoći studentima, da bolje razumeju svoje greške i prilike za napredak. Upotreba proširenih šema ocenjivanja je dodatno pripomogla jasnom identifikovanju ciljeva učenja i boljoj strukturiranoj povratnoj informaciji, koju je bilo moguće direktno upotrebiti za poboljšanja.
Učešće na vebinarima se pokazalo kao važan faktor, jer su studenti sa većim interesovanjem za dodatno učenje češće ostvarivali bolje rezultate. Vebinari su omogućili dublju raspravu o sadržajima i praktično povezivanje znanja, što je podsticalo motivaciju za dalje učenje. Osim toga, studenti su razvijali i veštine timskog rada, koje su bile ključne za uspeh u grupnim projektima i zadacima.
Uticaj refleksije i povratne informacije na dostignuća učenja
Rezultati istraživanja su pokazali umereno pozitivnu povezanost između samorefleksije, povratnih informacija i postignuća studenata. Samorefleksija, koja predstavlja proces dubokog razmišljanja o vlastitim iskustvima, ponašanju i postignućima, omogućava pojedincima da prepoznaju svoje prednosti i slabosti, i da na osnovu toga prilagođavaju svoje delovanje. Studenti koji su aktivno učestvovali u refleksivnim aktivnostima i koji su dobijali detaljne povratne informacije, pokazali su bolju sposobnost prilagođavanja strategija učenja, što se odrazilo na njihovim postignućima. Analiza video snimaka timskih sastanaka je otkrila da su studenti koji su bili svesniji svojih prednosti i slabosti lakše doprinosili uspešnoj saradnji u grupama.
Uprkos tome su rezultati pokazali da samorefleksija možda nije jedini faktor koji utiče na uspešnost timskog rada, jer su neki rezultati bili manje izraženi od očekivanih. Nedostatak snažnih statističkih povezanosti u određenim slučajevima sugeriše potrebu za daljim istraživanjima ovih odnosa.
Nastavni proces kao prilika za doživotno učenje
Integracija teorijskog znanja sa praktičnim iskustvima, podržana video povratnom informacijom, samorefleksijom i mentorovim povratnim informacijama, pokazala se kao efikasan pristup za poboljšanje samoregulacije učenja i akademskih postignuća. Stečena iskustva govore da kombinacija ovih metoda omogućava razvoj kompetencija za doživotno učenje.
Samoregulacija učenja, kako je definišu istraživanja, uključuje sposobnost pojedinaca da planiraju, prate i prilagođavaju svoje strategije učenja u odnosu na postavljene ciljeve. To uključuje ne samo upravljanje kognitivnim procesima, već i motivacijske i emocionalne aspekte, što omogućava veću autonomiju u učenju. Dodatno podsticanje interakcije i saradnje kroz vebinare može da posluži kao efikasan način za poboljšanje angažovanosti studenata i motivacije za učenje.
Međutim, nedostatak snažnih povezanosti između određenih varijabli ukazuje na kompleksnost interakcija između različitih faktora koji utiču na proces učenja. Dalja istraživanja bi mogla da razjasne kako specifične komponente, poput povratnih informacija i refleksije, doprinosе poboljšanju samoregulacije. Naše istraživanje pruža uvide koje mogu iskoristiti obrazovne institucije za prilagođavanje svojih strategija podučavanja i podrške studentima u obrazovanju na daljinu.
Avtor: Andreja Lavrič, Fakultet DOBA
Literatura i izvori